Krpelji su obligatni nametnici koji prenose uzročnike bolesti na ljude i životinje (viruse, bakterije, protozoe i obliće) te mogu sadržajem svoje sline direktno uzrokovati ozbiljne toksikoze, paralize, iritacije i alergijske reakcije.
S obzirom da su samo neke vrste krpelja vektori određenih uzročnika bolesti, potrebno je determinirati prisutne vrste na području Istarske županije i utvrditi koliki rizik predstavljaju za čovjeka, kućne ljubimce, divlje i domaće životinje.
Infektolozi upozoravaju da bi se zbog klimatskih promjena europske zemlje mogle suočiti s povećanim rizikom od pojava bolesti koje šire krpelji. Primjerice, do sada su u Istri zabilježeni slučajevi lajm-borelioze, međutim, nije uočeno da krpelji prenose krpeljni meningoencefalitis (KME), što je u drugim županijama slučaj, pa je u svrhu ranog otkrivanja potrebno pratiti pojavnost uzročnika ove bolesti.

Zarazne bolesti prenosive krpeljima najraširenije su i medicinski najznačajnije od svih vektorskih bolesti u Europi, a evidentira se dramatično povećanje oboljelih tijekom posljednjih dva desetljeća kao i nova žarišta infekcija.

Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu svojim ubodom mogu prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosilaca, i rezervoari uzročnika bolesti.
Iako je glavna divlja životinja koja nosi krpelja jelen, i druge životinje mogu biti nositelji krpelja, uključujući pse, konje i druge pripitomljene životinje. To su obično životinje kojima se hrane odrasli krpelji. Kad su krpelji u nižim razvojnim stadijima hrane se manjim životinjama, poput vjeverica, miševa, guštera, zečeva i ptica koje se hrane na zemlji. Osim toga, ptice selice mogu pomoći u distribuciji krpelja širom zemlje.

Krpelj stekne patogena prilikom hranjenja krvlju na zaraženom organizmu, a glavni su prijenosnici zoonoza (Lyme borelioze, krpeljnog meningoencefalitisa, babezioze) kod ljudi i životinja. Stoga je bitno utvrditi njihovu brojnost, te educirati javnost kako bi se podigla svijest o realnoj opasnosti od ugriza krpelja.
Educiranje se vršiti putem organiziranih predavanja interesnim skupinama (primjerice lovačka i planinarska društva, izviđači i sl.) kao i putem web stranica Zavoda.
Osim čovjeka, i pas može oboljeti od lajmske bolesti; obično treba od dva do pet mjeseci da se pojave simptomi. Općenito, psi doživljavaju hromost i bolove u zglobovima i vrućicu.
Krpelji se obično nalaze na istim područjima kao i životinje kojima se hrane. Posebno su opasna mjesta šumovita i travnata područja, stelja i šipražje. Odrasli krpelj čekajući na vlati trave i grmlju traži bilo koju životinju koja slučajno prođe.
U koordinaciji sa službama javnog zdravstva potrebno je povećati svjesnost potencijalnih rizika koje krpelji nose, uspostaviti nadzor u smislu monitoringa vrsta i populacija, odrediti rizična područja i prisutnosti patogena u krpeljima.
Zbog svega navedenog bitno je utvrditi njihovu prisutnost, brojnost i sezonalnost na području Istre kako bi ti podatci bili temelj za ostala istraživanja o prisutnosti pojedinih uzročnika bolesti u krpeljima poput izrade procjene rizika od infekcije na pojedinim područjima unutar različitih stanišnih tipovima.

Kada je riječ o krpeljima, znanost je u rukama građana. S obzirom na značajan i sve veći utjecaj bolesti koje prenose krpelji na ljudsko zdravlje i širenje geografskog područja krpelja i povezanih patogena, postoji hitna potreba za učinkovitom strategijom upravljanja. Obrazovanje javnosti za podizanje svijesti o bolesti koje prenose krpelji je jedna od strategija zaštite svakog pojedinca.
Ovim projektom planira se pomoću građana znanstvenika prikupiti što veći broj krpelja koje pronalaze tijekom svojih uobičajenih dnevnih aktivnosti. Na taj način se osigurava da je svaki prikupljen krpelj s drugog zemljopisnog položaja, odnosno, mikroregije.
Svaki prikupljeni krpelj će se u Zavodu analizirati, kao i prisutnost patogena u njima koji prenose razne bolesti.

Traže se dobrovoljni sakupljači krpelja
Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije - Istituto formativo di sanita` pubblica della Regione Istriana traži volontere koji su voljni pronaći krpelja i poslati ih u Zavod gdje će biti pohranjeni, a zatim i analizirani na prisutnost patogena, prenosioca bolesti.
Cilj prikupljanja krpelja je unaprijediti otkrivanje, dijagnostiku i liječenje bolesti koje se prenose krpeljima u Istri. Da bi to učinili, moraju znati koje su bakterije i virusi prisutni u populaciji krpelja. Svi krpelji biti će analizirani na prisustvo više vrsta uzročnika bolesti. Nakon obrade podatka putem našeg GIS preglednika moći ćete provjeriti je li vaš krpelj zaražen nekim patogenom, uzročnikom neke od bolesti.

Ako ste zatekli krpelja koji puzi po vama ili vašem ljubimcu ili ste ga pronašli na vašem imanju, slobodno ga pošaljite nama na uzorkovanje. Prilikom dostave, molimo da popunite ovaj obrazac za dostavu krpelja.

OSOBNO
Krpelja možete dostaviti osobno u Zavod za javno zdravstvo u staklenci ili plastičnoj bočici u koju ste obavezno stavili vlat trave kako bi krpelj imao dosta vlage koja mu je neophodna da bi preživio (ili maleni komadić ubrusa na koji treba kapnuti samo jednu kap vode). Ovako pohranjen krpelj može u običnom hladnjaku preživjeti i do sedam dana što vam ostavlja više vremena za organizaciju dostave uzroka krpelja.

POŠTOM
Da biste poslali krpelja, stavite ga u vrećicu sa zatvaračem ili u vrećicu zatvorenu selotejpom u koju ste obavezno dodali vlat trave (ili maleni komadić ubrusa na koju treba kapnuti samo jednu kap vode) radi opskrbe vlagom koja je krpelju prijeko potrebna.

Zatim vrećicu stavite u omotnicu zajedno sa sljedećim podacima:
Ime i prezime
Adresa e-pošte i / ili telefonski broj
Mjesto na kojem je krpelja prikupljena (grad / županija ili poštanski broj)
Datum prikupljanja

Zatvoreno pismo pošaljite što prije na adresu:
Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije
DDD odsjek
Nazorova 23, 52100 Pula

Dosadašnji rezultati

Hvala našim građanima znanstvenicima!
Od početka godine do danas Zavod je uz pomoć građana, veterinara, lovačkih udruga i drugih institucija prikupio više od 400 uzoraka krpelja iz cijelog područja Istre (vidi kartu).
Među uzorcima do sada su pronađeni primjerci vrsta:
Ixodes ricinus
Ixodes frontalis
Rhiphicephalus sanguineus
Haemaphysalis punctata
Hyalomma marginatum
Dermacentor marginatus

Uzorci su pohranjeni te će se ubrzo putem PCR metode pristupiti dokazivanju prisustva uzročnika bolesti. Veliko hvala našim brojnim angažiranim građanima znanstvenicima na pomoći za bolje razumijevanje krpelja i bolesti koje se prenose krpeljima u Istri!

Što su krpelji? Kakva je njihova distribucija u Europi i Hrvatskoj? Kakav im je životni ciklus? Koje su bolesti koje se mogu prenijeti i koje mjere predostrožnosti mogu biti poduzete kako bi se značajno smanjila mogućnost kontakta s nama? Pogledajte pojedinosti o krpeljima.
Kako bismo mogli što sigurnije odlaziti u prirodu dobro je ponešto znati o tim malim životinjicama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i načinima zaštite zdravlja.

Krpelji spadaju u ektoparazite (vanjske parazite) i srodnici su pauka. Neki od njih su vektori patogenih organizama (prenosioci raznih uzročnika bolesti) u ljudi i divljih životinja. Rasprostranjeni su široko u prirodi. Krpelji ne skaču, ne lete, niti padaju s većih visina.
Najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i visokim travnatim staništima čekajući domaćina (životinje, uključujući čovjeka) u prolazu za koju se prianjaju. Krpelja je moguće pronaći i u urbanom staništu.
Krpelji se obično nalaze na istim područjima kao i životinje kojima se hrane. Krpelja koji se nije preobrazio pijući krv domaćina je izuzetno teško mehanički uništiti.

Krpelji ovisno o vrsti napadaju sisavce, ptice, gmazove, pa čak i ljude. Postoji oko 900 vrsta krpelja prepoznatljivih po različitim karakteristikama, ali svi se hrane krvlju. Krpelj napada domaćina i siše mu krv ubadanjem rilca na vrhu glave kroz kožu domaćina.
Rilcem reže kožu domaćina; ne siše krv poput komaraca već iskorištava kardiocirkulacijsku aktivnost domaćina. Prilikom uboda krpelj u kožu ispušta slinu. Ubod krpelja je bezbolan zbog učinka anestezirajuće tvari prisutne u slini, ne svrbi i domaćin ne osjeća nelagodu, ali nažalost ova karakteristika krpelja čini još opasnijim jer je važan vektor vrlo ozbiljnih bolesti ne samo za čovjeka nego i za životinje.



Sve vrste krpelja trebaju vole visoku vlažnost zraka i umjerenu temperatura.
U ruralnim se krajevima šuljaju po grmlju i grmlju, neobrađenim površinama, travnatim poljima.
U urbanim sredinama krpelji utočište nalaze u pukotinama zidova i ulica, pločnicima i sl. urbanim područjima u kojima se odlaže otpad i koja često posjećuju zalutale životinje.



Europski centar za prevenciju i nadzor bolesti (ECDC) prati kretanje i distribuciju krpelja i njihovih vrsta putem.
U Europi se putem VectorNet mreže prate kretanja sljedećih vrsta krpelja: Dermacentor reticulatus, Hyalomma marginatum, Ixodes persulcatus, Ixodes ricinus, Ornithodorus spp i Rhipicephalus sanguineus.

Biološki ciklus krpelja



Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega krpelji imaju svoju sezonsku aktivnost - najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i u jesen.
Preferiraju vlažna i tamna staništa, poput travnatih površina i grmolike vegetacije, ovisno o zahtjevima vrste.
Tijekom zime imaju tendenciju zaštititi se od hladnoće sklanjajući se ispod kamenja ili zakopani u tlu.
Ljeti, kada je nedovoljno vlage u zraku također je njihova aktivnost nešto smanjena. Kako temperature rastu, krpelji ponovno postaju aktivni i to ostaju do sljedeće jeseni. Međutim, klimatske promjene koje se odvijaju mogu varirati razdoblje aktivnosti krpelja u skladu s lokalnim situacijama.
Primjerice, šumski krpelj (Ixodes ricinus) uspijeva u prisutnosti hladne i vlažne klime, dok pasji krpelj (Rhipicephalus sanguineus) uglavnom posjećuje područja s toplom i suhom klimom ili tamo gdje je vegetacija rjeđa. Prisutnost krpelja ovisi o prisutnosti domaćina koji će parazitirati na teritoriju. Iz tog su razloga mjesta poput staja, skloništa za životinje i pašnjaka među njihovim omiljenim okruženjima.

)

Biološki ciklus krpelja, koji se može odvijati na istom domaćinu ili na dva ili tri različita domaćina. Krpelj se razvija kroz 4 faze: jaje, ličinka, nimfa i odrasla osoba.
Nakon što se jaja izlegu, za prijelaz iz jedne faze u sljedeću potreban je krvni obrok i za ženke i za mužjake.
Odraslim ženkama također je potreban krvni obrok za sazrijevanje jajašaca. Općenito, krpelji nisu previše selektivni u izboru organizma na kojem će parazitirati, ali mogu birati različite životinjske vrste od pasa do jelena, vjeverica i ljudi; iste vrste koje se hrane velikim sisavcima također mogu parazitirati na pticama kada su u stadiju ličinke i nimfe.
Krvni obrok, tijekom kojeg krpelj ostaje stalno vezan za domaćina, odvija se u roku od nekoliko sati za mekane krpelja, dana ili tjedna za one tvrde.

Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu.



Vrste opasne po čovjeka polažu jaja u tlo, lišće i pod korijenje biljaka iz kojih se nakon desetak tjedana izlegu ličinke, a nešto kasnije ličinke se preobraze u nifme, a zatim u odrasle spolno zrele jedinke. Za svoj razvoj i razmnožavanje i ličinka, i nimfa i odrasli trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralježnjacima, prvenstveno na pticama i sisavcima, ponekad gmazovima i vodozemcima. Imaju vrlo specifičan način traženja domaćina.

U vlažnoj stelji od lišća borave većina mlađih razvojnih stadija krpelja od kuda također mogu preći na domaćina.
Krpelj hranu traži čekajući na vlati trave i grmlju i čeka slučajnu životinju u prolazu. Krpelji na prednjim nožicama imaju posebnu osjetilne organe kojom osjete prisutnost potencijalne žrtve na udaljenosti od čak desetak metara. Kad osjete prisutnost žrtve podignu prvi par nožica i čekaju. Kad žrtva dotakne krpelja, on se zakači na nju, gmižući traži mjesto gdje će početi sisati krv.


U razvojnoj fazi ličinke su veličine oko 1 mm, hrane se na mišolikim sisavcima, i to 1 do 3 dana kreću se u radijusu od nekoliko centimetara.
Žive na travi i lišću, ne daleko od nivoa zemlje, nakon čega se kače na svog prvog domaćina. Nakon nekog vremena hranjenja padaju na zemlju.
Presvlače se u stadij nimfe, hrane se 4-5 dana na sitnim, ali i na većim životinjama, pa i na čovjeku. Penju se na vlati trave i niski sloj grmlja i čekaju drugog domaćina.

Poslije sazrijevanja, nimfe padaju na zemlju i presvlače se u stadij odraslog krpelja koji se penje najviše do jednog metra visine te nekoliko metara u širinu.
Hrane se na većim životinjama i čovjeku. Ženki treba desetak dana da se nasiše krvi. Ženka snese nekoliko tisuća jajašca i time ponovo počinje novi ciklus.
Znači, krpelj se hrani tri puta tijekom svog razvoja, na tri različita domaćina. Krpelj može biti inficiran patogenom već u stadiju nimfe kojeg može prenijeti na novog domaćina. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji ne samo prenosioci nego i rezervoari uzročnika.

U Europi su najznačajniji krpelji iz obitelji Ixodidae ili tvrdi krpelji (zbog prisutnosti kožnog leđnog štita) i Argasida ili mekanih krpelja (jer im nedostaje leđni štit). Tvrdih krpelja ima oko 300 vrsta, od toga je u Hrvatskoj evidentirana 21 vrsta. Rasprostranjeni su široko u prirodi.

Krpelji se dijele se u 3 porodice:
tvrdi krpelji - krpelji šikare - (Ixodidae)
meki krpelji - krpelji nastambe - (Argasidae)
Nuttalliellidae - sa samo jednom vrstom - Nuttalliella namaqua.

Tvrdi krpelji grupirani su u 5 rodova:
Ixodes
Rhipicephalus
Hyalomma
Haemaphysalis
Dermacentor
Boophilus.

Sa zdravstvenog gledišta najrasprostranjenije i najrelevantnije vrste su Ixodes ricinus (drveni krpelj), Rhipicephalus sanguineus (pasji krpelj), Hyalomma marginatum i Dermacentor reticulatus.

Opis krpelja
Ovaj kratki vodič namijenjen je prepoznavanju četiri najčešće vrste krpelja na području Istre:
Ixodes ricinus
Dermacentor marginatus
Rhipicephalus sanguineus
Hyalomma marginatum


Ixodes ricinus ili obični ili šumski krpelj


link:
https://www.researchgate.net/figure/Developmental-stages-of-Ixodes-ricinus-From-left-to-right-larva-nymph-adult-female_fig2_236120221

Najrasprostranjenija je vrsta krpelja na području Republike Hrvatske, no populacija mu je gušća u sjevernim dijelovima Hrvatske. Primarno stanište su mu livade i šume.

Životni mu ciklus traje 2–4 godine i uključuje 4 stadija (jaje, šestonožna ličinka, osmonožna larva i odrasli oblik). Nerazvijeni oblici prisutni su na malim glodavcima, dok odrasli oblici napadaju veće sisavce (ovce, krave, čovjeka…). Ženka krpelja je veća od mužjaka, duga je od 3,5 do 4 mm, a široka oko 3 mm.
Veličina oplođenih i krvlju nasisanih ženki iznosi 10 – 11 mm u dužinu i 6 – 7 mm u širinu. Takve ženke sliče sjemenu ricinusa po čemu je ova vrsta i dobila ime.
Najaktivniji su od proljeća pa sve do rane jeseni, a u zimskom razdoblju aktivni su samo ako je riječ o blagoj zimi.

I. ricinus prenosi lajmsku boreliozu i krpeljni meningoencefalitis.


Dermacentor marginatus ili „ukrašeni krpelj ovaca“


http://www.naturefg.com/pages/c-animals/dermacentor%20marginatus.htm

Rasprostranjen je po cijeloj Europi gdje živi u gustom grmlju i u podnožju stabala, često ispod hrasta i bora.

Razvija se na tri domaćina, a cijeli razvojni ciklus može završiti u godinu dana. Odrasli stadiji D. marginatus najčešće od domaćih životinja napadaju ovce, no mogu se naći i na psima, govedima kozama i konjima, a od divljih životinja napadaju jelensku divljač, zečeve, ježeve, vukove i divlje svinje. Povremeno mogu napadati i ljude. Nezreli (juvenilni) stadiji se uglavnom hrane na malim sisavcima kao što su glodavci, srednje velike zvijeri i ptice. Nasisani razvojni oblici napuštaju domaćina i presvlače se na tlu.

Odrasli krpelji su aktivni tijekom proljeća i krajem jeseni te dijelom zimi u toplijim područjima. U hladnijim područjima sezonska aktivnost odraslih stadija može započeti ranije tijekom godine i imati period bez aktivnosti sredinom zime.

D. marginatus je najznačajniji vektor Q-groznice na Mediteranskom području, može biti vektor virusa krpeljnog meningoencefalitisa, rikecija kao što su Anaplasma ovis, Rickettsia sibirica, R. slovaca, R. conori, bakterije Francisella tularensis, protozoa Babesia caballi i Theileri equi
(Punda-Polić i sur., 2002.;Estrada-Pena i sur., 2004.; Eckert i sur., 2008.).


Rhipicephalus sanguineus ili smeđi pseći krpelj


https://tickapp.tamu.edu/ticks/browndogtick.html

U zemljama s umjerenom klimom javlja se u travnju, i isčezava u rujnu. Ova osobitost rezultira sezonskom pojavnošću bolesti koje prenosi krpelj. Ova vrsta specijalizirana za hranjenje na domaćim psima.

Odrasli krpelj može preživjeti i više od godinu dana. Neobičan je po tome što cijeli životni ciklus može provesti u zatvorenom (stanovi, kuće, pseće kućice…). Specifičan je nametnik pasa, ali može parazitirati i na drugim sisavcima. Može prezimiti u sva tri razvojna stadija. Odrasla jedinka može preživjeti i više od godinu dana.

Najaktivniji je u proljeće i ljeto, a ako su povoljni uvjeti i u jesen. prevladava u priobalnom području Hrvatske, javlja se i u urbanim sredinama, a općenito više mu pogoduju toplija i vlažna područja.
Na čovjeka prenosi uzročnika mediteranske pjegave groznice(Rickettsia conorii). Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu.


Hyalomma marginatum – mediteranska hyalomma


https://naturdata.com/especie/Hyalomma-marginatum/31557/0/

Krpelj Hyalomma marginatum razlikuje se od većine krpelja time što za svoja staništa ne preferira šumovite predjele već preferira otvorene travnate površine (npr. zapuštena poljoprivredna zemljišta ili stočni pašnjaci).

Hyalomma marginatum je vrsta krpelja s dva domaćina, a uglavnom je u nas rasprostranjena u južnoj Europi. Odrasli su prisutni na životinjama između ožujka i studenog s vrhuncem aktivnosti u proljeće (travanj, svibanj). Nezrele faze aktivne su ljeti između svibnja i rujna.

Ličinke i nimfe traže male sisavce, uključujući krtice, zečeve, glodavce, također i ptice i gmazove. Odrasli pronalaze velike kralježnjake, uključujući goveda, konji, ovce, koze, psi i ljudi. Potrebno je tri do četiri mjeseca ili više nego godinu dana kako bi završili svoj životni ciklus, što ovisi o vrsti domaćina, klimatskim parametrima i ekološkim uvjetima

Poznat je prijenosnik i rezervoar virusne kongoansko-krimske hemoragijske vrućice i drugih virusa, kao i Rickettsia aeschlimannii. Posljednjih godina ova se vrsta krpelja proširila i do područja srednje Europe.

Jedna je od važnih vrsta Hyalomma u mediteranskoj regiji i zloglasan je kao vektor virusa koji uzrokuje krimsko-kongošku hemoragijsku groznicu u ljudi. Prenosi i praživotnu Babesia caballi koji uzrokuje babesiozu kod konja.

Kod čovjeka:



Kod životinje:

Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavi, tik uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.

NE TREBA
Nikada nemojte uklanjati krpelja uz pomoć alkohola, benzina, acetona, trikloroetilena, amonijaka, ulja ili masnoće ili usijanog predmeta, šibice ili cigarete!
Na taj način samo možete dodatno uzrokovati svoje muke jer krpelj u tom trenu može izbaciti sadržaj hrane (regurgitacija) sa zaraženim materijalom i jače se ukopati u kožu domaćina.




TREBA
Pincetom s finim vrhom uhvatiti krpelja što bliže koži i ukloniti laganim povlačenjem
Povucite ga prema gore ravnomjernim pritiskom. Ne okrećite ga i ne trzajte njime jer mu rilce i glava mogu ostati zabodeni u kožu.
Ako rilce krpelja ostane zabodeno u koži potrebno ga je izvaditi sterilnom iglom ili pincetom
Nakon uklanjanja krpelja, ugriz i ruke očistite alkoholom ili vodom i sapunom.
Krpelja možete baciti u zahodsku školjku i povući vodu, međutim, bilo bi poželjnije da krpelja dostavite Zavodu na analizu.(Pogledajte odjeljak "Kako poslati krpelja na analizu")
Obratite se čim prije svom liječniku ako primijetite simptome poput crvenkaste aureole koja se širi, povišene temperature, glavobolje, slabost, bolove u zglobovima, otečene limfne čvorove.
Zapamtite datum i mjesto kontakta s krpeljom. Ako ste nam dostavili krpelja, biti će moguće identificirati vrstu krpelja i izolirati patogena kako bi se primijenili ciljani tretmani i specifični lijekovi.

Preporučene osobne mjere zaštite:
- Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).
- Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
- Hodajte obilježenim stazama.
- Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
- Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača – provjerite uputstva o proizvodu!).
- Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ugriz.
- Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
- Kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može „pokupiti“ krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
- Otuširajte se po povratku iz prirode.

Ako se otkriju na koži, krpelji se moraju odmah ukloniti jer je vjerojatnost zaraze infekcijom izravno proporcionalna trajanju boravka parazita na domaćinu. Zapravo, tek nakon određenog razdoblja (nekoliko sati) u kojem se čvrsto usidrio za hranjenje, krpelj povrati dio obroka i u tom trenu može ubaciti u krvotok domaćina patogene koje može nositi u sebi.

Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu.
Od bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza (piroplazmoza), erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem krpelja pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.
Etiologija ovih vektorskih bolesti uključuje nekoliko mikroorganizama: protozoe, bakterije i viruse.
Zarazne bolesti koje prenose krpelji i imaju epidemiološku važnost u našoj zemlji:
- šumski krpelj (Ixodes ricinus) prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu), virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr.
- pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu, ponavljajuća borelioza ili povratna groznica, tularemija, erlihioza, krpeljna rikecioza,
Većina ovih bolesti može se dijagnosticirati samo na kliničkoj razini. Samo rijetko (do 5% slučajeva) i kod starijih osoba ili djece ove infekcije mogu biti opasne po život.
U Republici Hrvatskoj je prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 2004. do 2017. godine, registrirano ukupno 5.834 slučajeva Lyme borelioze (godišnji prosjek 417 slučajeva), dok je u istom razdoblju na području grada Zagreba registrirano 1.774 slučajeva (godišnji prosjek 127 slučajeva).
U promatranom razdoblju u Republici Hrvatskoj registrirano je ukupno 376 slučajeva KME (godišnji prosjek 27 slučajeva), dok je u istom razdoblju na području grada Zagreba registrirano 27 slučajeva KME (godišnji prosjek 2 slučaja).
Podaci o oboljelim osobama dobiveni su iz službenih prijava zaraznih bolesti kao sastavnog dijela sustava obveznog prijavljivanja zaraznih bolesti u Republici Hrvatskoj.
Međutim, ti bi podaci mogli biti slabo pouzdani zbog nedovoljnog prijavljivanja bolesti.

Rizične skupine
Osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti i dr. pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.



Lajmska borelioza
Više o lajmskoj bolesti pogledajte na:
https://www.youtube.com/watch?v=f2gaJL61Llk
https://www.youtube.com/watch?v=PCPUCoBj-bU



Bolest svoje ime duguje istoimenom američkom gradu u kojem je prvi slučaj opisan 1975. Lymeova bolest danas je najrasprostranjenija i najrelevantnija vektorska bolest koja se prenosi člankonošcima u umjerenim zemljopisnim područjima, a druga po broju slučajeva, nakon malarije koju prenose komarci.

Opis
Infekcija bakterijskog podrijetla
Uglavnom pogađa kožu, zglobove, živčani sustav i unutarnje organe. Može se manifestirati ozbiljnim, trajnim simptomima i ako se ne liječi poprima kronični tijek.
Uzročnik bolesti: bakterija iz roda Borrelia
Bakterija Borrelia burgdorferi sensu striato prisutna je u Europi i jedini je uzročnik zaraze u Sjevernoj Americi, a Borrelia afzelii i Borrelia garinii prisutne su u Europi, Aziji i Africi. Te se klice prenose na ljude ubodom tvrdih krpelja iz roda Ixodes, a možda i rodova Amblyomma i Dermacentor (pseći krpelji). Glavne spremnike zaraze predstavljaju divlje životinje (glodavci, srne, jeleni, lisice, zečevi).

Klinička slika
Rani simptomi bolesti su povremeni i mijenjaju se. Bolest obično započinje ljeti i započinje polako širenjem crvene mrlje.
U roku od nekoliko tjedana (koji u nekim slučajevima mogu postati mjeseci) mogu se razviti rani neurološki poremećaji karakterizirani migrirajućom artralgijom, mijalgijom, meningitisom, polineuritisom, kožnim limfocitomom, miokarditisom i poremećajima atrioventrikularnog provođenja.
Simptomi variraju i mogu trajati mjesecima i postati kronični.
Posljednju fazu bolesti, mjesecima ili godinama nakon infekcije, karakteriziraju promjene u mišićno-koštanom sustavu (kronični artritis), u središnjem i perifernom živčanom sustavu (meningitis, encefalomijelitis, cerebelarna ataksija, senzorne polineuropatije - poremećaji, poremećaji spavanja i ponašanja ), kože (kronični atrofični akrodermatitis) i kardiovaskularnog sustava (mioperikarditis, kardiomegalija). Budući da laboratorijski testovi nisu uvijek u mogućnosti definitivno potvrditi ili isključiti bolest, odluku o započinjanju liječenja antibioticima treba donijeti na temelju kliničke dijagnoze i anamnestičkih i epidemioloških podataka. Bolest ne dovodi do razvoja imuniteta, pa se infekcija može zaraziti nekoliko puta tijekom života.

Profilaksa
Genetski inženjerirana cjepiva protiv borelioze dostupna su u Sjedinjenim Državama: djelotvornost i sigurnost ovih cjepiva dokazana su u velikim kontroliranim kliničkim ispitivanjima na ljudima u dobi od 15 do 70 godina koji žive u lokalnim područjima, endemskim za zemlju.
Trajanje dodijeljenog imuniteta još nije poznato. U SAD-u se cijepljenje preporučuje samo osobama u dobi od 15 do 70 godina koje borave, rade ili provode veći dio dana za rekreativne aktivnosti u područjima zaraženim krpeljima zaraženim lajmskom boreliozom.
Međutim, ta cjepiva trenutno nisu upotrebljiva u Hrvatskoj i Europi, budući da je u SAD-u prisutan samo patogen B.burgdorferi sensu strictu , dok u Europi postoje sve genospecies Borrelie, koje se međusobno razlikuju sa stanovišta nehigijenskog stava.

Krpeljna rikecioza



Riketske bolesti spadaju u skupinu egzantemskih groznica, a uzrokuju ih rikecije, bakterije koje se prenose "tvrdim krpeljima" široko rasprostranjenim po cijelom svijetu.

Mediteranska pjegava groznica
To je najčešća rikecioza na mediteranskom području i u Italiji. Mediteransku pjegavu groznicu prenosi nekoliko vrsta tvrdih krpelja, a posebno Rhipicephalus sanguineus, čest parazit pasa i drugih domaćih i divljih životinja (kunići, zečevi, ovce, koze i goveda).
Uzročnika mediteranske groznice predstavljaju Rickettsia conorii i druge rikecije.
Općenito bolest ima razdoblje inkubacije između 5 i 7 dana nakon ugriza zaraženog krpelja. Laboratorijska dijagnoza temelji se na utvrđivanju specifičnog odgovora antitijela za R. conorii. Početak bolesti je iznenadan, sa simptomima sličnim simptomima gripe (umjerena ili visoka temperatura popraćena hladnoćom, astenijom, glavoboljom, općenitom slabošću).
Od trećeg do petog dana inkubacije bolest se manifestira makulo-papuloznim osipom koji zahvaća i tabane i dlanove ruku. Ovo je simptom vaskulitisa zbog infekcije. U nekompliciranim slučajevima, liječenje antibioticima može zaustaviti vrućicu u roku od 2-3 dana.

Smrtonosan je u vrlo malom broju slučajeva (manje od 3%), čak i ako nema terapije. Ljudi koji su u najvećem riziku su oni u već narušenim zdravstvenim uvjetima. Ova groznica može dovesti do komplikacija koje utječu na kardiovaskularni, bubrežni i središnji živčani sustav.

Ponavljajuća borelioza
Patogene ove bolesti predstavljaju različite vrste borelija, bakterija koje se u tijelu prenose mekanim krpeljima roda Ornithodorus , koji mogu parazitirati i na ljudima i na malim životinjama, poput glodavaca.
Međutim, ovu bolest mogu uzrokovati i uši. Ukoliko ju prenose krpelji, bolest može poprimiti endemski karakter, a ako su uzročnici uši, može nastati epidemija. U oba slučaja, razdoblje inkubacije varira između 5 i 15 dana.

Što se tiče zemljopisnog širenja, ponovljena groznica uši ograničena je na neka područja Azije, Afrike i Južne Amerike, međutim, ona koju prenose krpelji prisutna je i u nekim mediteranskim zemljama.
Tijek bolesti karakteriziraju razdoblja vrućice, sa simptomima sličnim gripi, koji traju 2-9 dana, izmjenjujući se s razdobljem apireksije od 2-4 dana. Razdoblje recidiva uglavnom se kreće od 1 do 10 dana, ali može biti i duže. U regijama s umjerenom klimom, čak i bez određene terapije, smrtnost od ovih bolesti je niska.

Tularemija
Tularemija je bakterijska zoonoza koja se klinički očituje na različite načine, ovisno o putu zaraze i virulenciji patogena. Može se zaraziti, zapravo, izravnim kontaktom sa zaraženim životinjama, uzimanjem kontaminirane vode ili nedovoljno kuhanog mesa zaraženih životinja, ali i ugrizom raznih člankonožaca, poput krpelja.

U većini slučajeva bolest se očituje kao lokalizirani čir na mjestu unošenja patogena u organizam, popraćen oticanjem regionalnih limfnih čvorova (čir-žljezdani tip).
Razdoblje inkubacije tularemije kreće se od 1 do 14 dana (u prosjeku 3-5). Bolest se može manifestirati u kožnom ili čir-žljezdanom, žljezdanom, okulo-žljezdanom, gastrointestinalnom, plućnom, septičkom ili tifusnom obliku.

U slučaju da se bolest prenosi krpeljima, najčešći je oblik kožni i žljezdani, s bolnim oticanjem limfnih čvorova kojem često (ali ne uvijek) prethodi ili ga poprati ulceracija kože na mjestu ulaska mikroorganizma, od vrućice i opće slabosti.
Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike i potvrđuje povećanjem specifičnih antitijela u serumu pacijenta, koja se obično pojavljuju u drugom tjednu bolesti. Ako se sumnja na tularemiju, terapija treba započeti odmah. Letalnost u neliječenim plućnim i tifusnim oblicima može doseći 15-30 posto ili više.

Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis (Tbe: Tick Borne Encephalitis) ili proljetno-ljetni meningoencefalitis akutna je virusna bolest središnjeg živčanog sustava, uzrokovana arborvirusom koji pripada rodu Flavivirus, vrlo sličan virusima odgovornim za žutu groznicu i dengu.
Krpelji, a posebno Ixodes ricinus i Ixodes persulcatus, djeluju kao vektori i kao rezervoari. Krpelji iz roda Dermacentor (pseći krpelj) i Haemaphysalis također mogu prenijeti zarazu. Virus koji prenose krpelji može zaraziti razne životinje, divlje ili domaće, uključujući glodavce, srne, ovce, koze koje doprinose održavanju prijenosnog ciklusa zaraze. Ptice najvjerojatnije doprinose pasivnom nošenju zaraženih krpelja čak i na znatnoj udaljenosti tijekom njihovih migracija.
Nakon ugriza zaraženog krpelja u ljudi, u oko 70% slučajeva dođe do infekcije bez ili s manjim simptomima, koji mogu proći nezapaženo. U preostalih 30% slučajeva, nakon 3-28 dana od ugriza krpelja, postoji prva faza s simptomima sličnim gripi kao što su visoka temperatura, jaka glavobolja, upaljeno grlo, umor, bolovi u mišićima i zglobovima tijekom 2-4 dana. Tada temperatura padne i obično nema daljnjih posljedica. U 10-20 posto ovih slučajeva, nakon intervala bez poremećaja od 8-20 dana, započinje druga faza koju karakteriziraju poremećaji središnjeg živčanog sustava (encefalitis, mlitava paraliza sa smrtnim ishodom u 1% slučajeva). U djece i mlađih ispitanika bolest obično pokazuje blaži tijek, s progresivnim porastom težine s godinama.

Erlihioza
Erlihioza je bakterijska bolest popraćena vrućicom, koju uzrokuje skupina mikroorganizama iz porodice Rickettsiaceae , unutarstaničnih parazita koji su odavno poznati u veterinarskom području.
Krpelji su među glavnim prijenosnicima bolesti, dok rezervoari infekcije još nisu sa sigurnošću identificirani, čak iako ih vjerojatno predstavljaju psi i divlje životinje.
Klinički, bolest se očituje, nakon razdoblja inkubacije u rasponu od 7 do 21 dana, sa simptomima sličnim simptomima gripe, a posebno u djece. Popraćena je egzantemskim manifestacijama sličnim onima u ospica. Bolest se razvija dobroćudno, posebno u djece i mlađih ispitanika, čak i ako nema liječenja. Odrasli i ljudi starije dobi mogu imati komplikacije sa bubrezima, krvožilnim sustavom i na mozgu.



Babezioza (piroplazmoza)
Babezioza je parazitoza nalik malariji do koje dovodi infekcija parazitom roda Babesia. Zanimljivo je da je prvi ljudski slučaj opisan kod hrvatskog pastira kojem je odstranjena slezena. Životinjska babezioza se u literaturi često naziva i piroplazmoza, što je naziv koji se ne preporučuje koristiti u humanim slučajevima.
Premda je kod životinja pronađen velik broj različitih vrsta ovog parazita, samo nekoliko njih inficira i ljude.
U Europi je vrsta Babesia divergens najrasprostranjeniji uzročnik bolesti. Sve vrste babezioze prenose krpelji, uz razliku da je glavni prijenosnik u Americi crni krpelj Ixodes scapularis, dok je u Europi to šumski krpelj Ixodes ricinus.

Više o babeziozi pogledajte na:
https://www.youtube.com/watch?v=0YLgo9GK5tE

U sklopu organizacije COST (Europske suradnje u znanosti i tehnologiji / European Cooperation in Science and Technology) financirane od strane Europske Unije koja financira istraživačke i inovacijske mreže, Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije član je akcije PRAGMATICK COST-a, koji ima za cilj predviđanje i ublažavanje rizika od bolesti povezane s prisutnošću i širenjem krpelja i uzročnika bolesti koje prenose krpelji pod antropogenim pritiskom i klimatskim promjenama.