ONEČIŠČENJE BUKOM
Svijet u kojem živimo sve je zagađeniji, svjesni smo štetnih čestica u zraku,
problema ispušnih plinova i raznih drugih izvora onečišćenja (voda, tla, mora, i sl.),
a ono o čemu rijetko tko razmišlja je “onečišćenje” bukom (noise pollution)!
Intenzivnim razvojem ljudskog društva povećao se nivo buke,
tako da buka postaje važan okolišni čimbenik od ekološkog i javnozdravstvenog značaja.
Jasno je da ne možemo živjeti bez zvuka ili buke, a smanjenje onečišćenja bukom na „nulu” nije realno.
EU poduzima mjere (direktiva o buci okoliša) kako bi se osiguralo da se razina buke smanji i nanosi manje štete zdravlju i okolišu.
To je veliki zadatak.
Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), buka je drugi najveći uzročnik zdravstvenih problema povezanih s okolišem, odmah nakon učinka onečišćenja zraka (lebdećih čestica).
Svaki akustički problem u osnovi može se prikazati kao sustav od tri osnovna dijela:
1. Akustička svojstva izvora buke (mjesto emisije)
2. Putovi širenja buke (analiza zračne i strukturne komponente zvuka)
3. Prijamni prostor (ugrožene osobe)
Pravilnom stručnom intervencijom (izbor i optimizacija mjera zaštite) na svaki element akustičkog sustava može se postići smanjenje buke.
Važnost tišine.
